Nogometni svijet zavijen je u crno. U 75. godini života, nakon borbe s teškom bolešću, preminuo je Kevin Keegan, dvostruki osvajač Zlatne lopte, ikona engleskog nogometa i jedan od najvećih igrača svoje ere.

Velikan koji je osvajao trofeje s Liverpoolom i dominirao europskim nogometom kasnih sedamdesetih u dresu njemačkog HSV-a, ostavio je neizbrisiv trag na terenu i izvan njega. Vijest o njegovu odlasku potvrdila je obitelj, a od nogometnog velikana opraštaju se suigrači, rivali i navijači diljem svijeta.

POVEZANO

Preminula je legenda engleskog nogometa Kevin Keegan

Nogomet

16:43 0

Nogomet

16:43 0

O uspomenama na velikog Engleza, njihovim zajedničkim danima u Hamburgu i neponovljivom duhu koji je Keegan nosio sa sobom, za Sport Klub govorio je njegov bivši suigrač iz HSV-a – legendarni Ivan Iko Buljan (76), jedna od najvećih klupskih ikona u povijesti splitskog Hajduka.

Buljan i Keegan dijelili su svlačionicu u zlatnom dobu HSV-a, a hrvatska legenda s velikim poštovanjem prisjeća se radne etike i klase koju je Englez donio sa sobom u Njemačku. Dolazak ikone Liverpoola u Hamburg bio je potez koji je odjeknuo Europom.

“Tužna je vijest da je moj bivši suigrač Kevin Keegan umro. Zapravo, ljudi možda i ne shvaćaju koliko je on bio velik igrač i kolika je zvijezda tada bio u cijelom nogometnom svijetu. On je bio veliki igrač u svakom slučaju. Bio bi to i danas da igra. Zaista izvanredan igrač, veliki profesionalac, discipliniran, odgovoran. Na treningu je uvijek bio prvi. Nemam riječi da opišem njegovo ponašanje, ukratko on je bio vrhunski profesionalac. Zato o njemu mislim sve najbolje u svakom pogledu.”

O samom dolasku u Bundesligu, što je tada bilo iznenađenje, i motivima transfera, Buljan dodaje:

“U to vrijeme nije baš bilo uobičajeno da netko tko je velika zvijezda u Liverpoolu dođe u HSV. HSV je bio velik klub, ali da vratimo film unatrag, bilo je to u određenom smislu iznenađenje. Hamburger je osvojio Kup UEFA tada, ali pravi razlog je možda bio i u financijskom smislu. Ja ne znam koliko su ga platili, ali su platili debelo. Vjerojatno je i on bio vođen, na neki način, tom situacijom. Međutim, on je zaista bio vrhunski u svakom pogledu. Mi smo skupa došli u klub, živjeli smo blizu i uvijek smo zajedno išli na trening.”

Prilagodba na novu državu i jezik nije bila laka ni za Buljana ni za Keegana. Legendarni Imoćanin ispričao je simpatičnu anegdotu o tome kako ga je jedna vožnja brodom natjerala da ekspresno nauči njemački jezik.

“Kevin je došao s autom iz Engleske. Nažalost, ja nisam govorio engleski, a on nije govorio neki drugi jezik. Mi smo skupa išli na trening jer smo stanovali u hotelu Plaza u centru Hamburga. Ja sam u tom pogledu jako uporan i odlučio sam naučiti njemački jezik. Tako sam kupio knjigu ‘Njemački u 100 lekcija’ i svaki dan sam učio jednu lekciju. Tako da sam relativno brzo mogao komunicirati i sporazumijevati se. Na kraju krajeva, meni su strani jezici malo i hobi. Naučio sam dobro njemački, jer biti u momčadi, a ne razumjeti ništa i ne moći ništa reći, malo je bezveze.”

Za razliku od njega, Keegan se s njemačkim jezikom mučio malo više, što je karakteristično za igrače s Otoka.

“On je naučio osnove, međutim moram reći, ne tako dobro kao ja. Ja sam bio uporniji, a Kevin je naučio s vremenom dovoljno da je mogao komunicirati najnormalnije, sporazumijevati se ili pitati nešto.”

Keegan je u HSV-u potvrdio svoj status globalne zvijezde osvojivši dvije Zlatne lopte u nizu (1978. i 1979.). Buljan ističe kako je tajna njegovog uspjeha ležala u nevjerojatnoj fizičkoj spremi i fanatičnom profesionalizmu.

“Teško mi je sad u ovom momentu u glavi prelistati sve i usporediti ga s nekim današnjim igračem. On je bio dosta nizak, međutim, bio je iznimno jak fizički, pogotovo gornji dio tijela. Jednom prilikom sam ga pitao kako je postao tako snažan i mišićav, a on mi je rekao da puno vježba. Zaista je bio iznimno čvrst, jak i stabilan. U svakom slučaju, veliki čovjek i igrač. Profesionalac, ne 100%, nego 200%.

Za mene, kao igrača koji je došao iz Jugoslavije u ono vrijeme, gdje igrači nisu baš bili preveliki profesionalci, to je bilo jedno ugodno iznenađenje, vidjeti koliki je on profesionalac. Kod njega je bilo samo kuća i trening, odnosno utakmice. Sve ostalo je bilo totalno sa strane.”

Veliki dio priče o slavnim danima HSV-a pripada i proslavljenom hrvatskom treneru Branku Zebecu, koji je u Hamburg donio čeličnu disciplinu i šampionski mentalitet. Buljanove riječi potvrđuju status koji Zebec ima u nogometnoj povijesti.

“Branko Zebec je bio veliki trener i sigurno najbolji trener s ovih prostora. Profesionalac, maksimalist, znalac, na kraju krajeva. Ja kad sam došao, u sezoni 1977./1978., završili smo na desetom mjestu. Onda je došao Branko, riješio se par igrača za koje je znao da ne vole raditi, ne vole trenirati, nisu profesionalci, piju i neuredno žive i doveo je neke nove igrače. I prve godine odmah je osvojio prvenstvo! To je zaista na neki način bilo veliko iznenađenje, jer da momčad koja je završila na desetom mjestu iduće sezone osvoji prvenstvo – to je velika stvar.

U svakom slučaju, Branko je jedan od najvećih trenera na svijetu. I meni je jako pomogao u karijeri jer mi je otvorio oči. Ja sam mu jednom prilikom rekao: ‘Šjor Branko, kako se ja vama mogu odužiti jer vi meni čuvate leđa?’ Naime, kad je on došao u HSV u prvih par kola nisam baš dobro igrao i trebalo mi je vremena da uđem u formu. Kad sam ušao u formu, mogao sam cijelu sezonu držati tu formu na jednoj relativno visokoj razini. Ali su prije toga mediji počeli pisati velikim slovima: ‘Bul raus’, ‘Buljan napolje’ i slično. Ja mu kažem: ‘Šjor Branko, ja vama odmah dajem ruku…’, a on meni kaže: ‘Ja znam da ćeš ti meni doći u formu kako god bilo. Neka oni pišu što hoće.’

Gledajte, da je možda tad bio neki drugi trener, izbacio bi me i tko zna kakva bi moja karijera bila u Hamburgu. Ali zahvaljujući Branku, karijera je bila izvanredna. Tamo sam proveo nešto manje od četiri godine i uživao sam. Nakon toga sam otišao u SAD gdje sam u dresu New York Cosmosa 1982. završio igračku karijeru.”